ALL NEWS
SECTORS
CATEGORIES
16/03/2021
Grupe država stvaraju regionalne organizacije sa posebnim političkim i ekonomskim ciljevima koji se, između ostalog, izražavaju kroz zaključivanje regionalnih ugovora, od kojih neki predstavljaju i izvore radnog prava. Danas postoje brojne regionalne organizacije, među kojima je u regionu Evrope, najstarija, te u kontekstu područja kolektivnog pregovaranja najvažnija međunarodna organizacija Vijeće Evrope.
Vijeće Evrope je osnovano 05. maja 1949. godine i njegove članice su sve evropske države.[1] Osnovni zadaci Vijeća Evrope su unaprjeđenje demokratskih vrijednosti i obezbjeđenje ostvarivanja, ujednačavanja i zaštite ljudskih prava u Evropi.
Najznačajniji akti koje je usvojilo Vijeće Evrope su:
Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda usvojena je u Vijeću Evrope 04. novembra 1950. godine. Ova konvencija je kasnije proširena sa 11 protokola. Predmet kojim se ona bavi predstavljaju ljudska prava i slobode, ali se isto tako bavi pitanjima rada i radnih odnosa, socijalnog osiguranja itd. O primjeni ove konvencije, nadležan je i stara se Evropski sud za ljudska prava.
Evropska socijalna povelja
Evropska socijalna povelja usvojena je u Vijeću Evrope 05. novembra 1961. godine u Torinu, a stupila je na snagu 1965. godine, nakon što je izvršeno pet ratifikacija, što je ovom Poveljom predviđeno kao uslov za njeno stupanje na snagu. Povelja je dopunjena protokolima iz 1988., 1991. i 1995. godine. Evropska socijalna povelja (revidirana), odnosno Revidirana evropska socijalna povelja ili Izmijenjena evropska socijalna povelja, usvojena je 1996. godine, a stupila je na snagu 1999. godine, nakon izvršene tri ratifikacije, što je ovom Poveljom predviđeni uslov za njeno stupanje na snagu.
Povelja ustanovljava prava i slobode, te uspostavlja mehanizme kojima se garantuje njihovo poštovanje od strane država – ugovornih strana. Ona predstavlja dopunu Evropske konvencije o ljudskim pravima (Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda) i popularno se smatra “Socijalnim ustavom” Vijeća Evrope.[2] Prava garantovana Poveljom tiču se pojedinaca u njihovom svakodnevnom životu i radu. Potpisivanjem Povelje članice Vijeća Evrope, kako stoji u njenoj Preambuli, složile su se da svom stanovništvu obezbijede socijalna prava, kako bi poboljšali životni standard i socijalno blagostanje.
Evropska socijalna povelja utvrđuje sljedeće institute:
Osnovna prava koja se garantuju Poveljom su:
Jedno od prava sadržanih u Povelji, kao što smo vidjeli, je i pravo na kolektivno pregovaranje.
Ovo pravo glasi:
„U namjeri da obezbijede efektivno ostvarivanje prava na kolektivno pregovaranje, strane ugovornice se obavezuju:
Bosna i Hercegovina je potpisala Povelju 01.05.2004. godine, a istu je ratifikovala 07.10.2008. godine, čime se obavezala na usklađivanje domaćeg zakonodavstva i prakse sa standardima predviđenim u ovom dokumentu.
[1]osim Bjelorusije. prim. aut.
[2] Lubarda, Branko, 2004., Evropsko radno pravo, Podgorica, str. 72.
[3]Od devet obaveznih, ključnih članova ESP (tzv. hard code), Bosna i Hercegovina je prihvatila 8 članova, od toga 6 u potpunosti, odnosno, prihvaćeno je ukupno 19 članova, od kojih je 16 u cjelosti, a 3 člana parcijalno, što obuhvata ukupno 51 stav. prim. aut.