Send documents on email

Pandemija COVID-19 je prva istinski globalna kriza s kojom se većina nas suočila u svom životu. Bez obzira gdje živimo, pandemija pogađa svaku osobu – posebno djecu. Milioni nemaju pristup osnovnim zdravstvenim uslugama, obrazovanju i zaštiti samo zato što su rođeni u siromaštvu ili zbog svoje nacionalnosti, religije ili rase. COVID-19 proširio je ovaj jaz u nejednakosti i socijalni, ekonomski i zdravstveni utjecaji pandemije će biti itekako prisutni u narednim godinama, prijeteći pravima djeteta.

Moramo se okupiti oko praktičnog i konkretnog plana za zaštitu djece – te da će se ulagati u zdravstvo i obrazovanje, izgraditi otpornije sisteme i usluge koji mogu doći do sve djece. Za stotine miliona djece širom svijeta ‘normalno’ nikada nije bilo dovoljno dobro za početak.

Tokom perioda zatvaranja škola početkom 2020. godine, oko 30 posto školarca u svijetu nije moglo pristupiti učenju na daljinu. Zapravo, tek nešto više od polovine domaćinstava u većini zemalja širom svijeta ima pristup internetu.

To su ista djeca za koju su male vjerovatnoće da će imati pristup kvalitetnom obrazovanju. Činjenica da preko 50% desetogodišnjaka u zemljama sa niskim i srednjim prihodima ne može čitati i razumjeti jednostavnu priču do kraja osnovne škole, ukazuje na globalnu krizu obrazovanja i ako ne premostimo digitalnu podjelu, ova brzorastuća skupina mladih ostat će po strani.

Sada se suočavamo s rijetkom prilikom povezivanja svakog djeteta i škole s internetom i pružanjem novih digitalnih alata koji će im pomoći da razviju vještine za ostvarivanje svog potencijala - tokom i nakon COVID-19.

UNICEF-ova kampanja “Reimagine Education” mijenja paradigmu učenja i razvoja vještina kako bi svako dijete putem digitalnog učenja, internetske povezanosti, uređaja, pristupačnih podataka i angažmana, dobilo priliku za kvalitetno obrazovanja.

Digitalni alati mogu biti ključni u obrazovanju. UNICEF-ov Globalni alat za digitalno učenje proširuje pristup temeljnim, prenosivim, profesionalnim i digitalnim vještinama za najteže dostupne i najugroženije. Na primjer, UNICEF radi s Microsoftom na Learning Passport, platformom koja pruža mrežni i vanmrežni pristup školskom programu na više jezika, čak i u krizama; suradnja s Khan Academy na temeljnim, digitalnim i STEM vještinama; pružanje digitalnog programa za izbjeglice i migrante koji podučava jezik zajednice domaćina da se poveže s obrazovanjem i mogućnostima za rad; i rad sa Age of Learning Foundation kako bi se omogućio besplatan pristup prioremama za školu, te osnove pismenosti i računanja za preko 180 000 učenika širom svijeta.

Prije svega, najbitnije je da vlade moraju dati prioritet ponovnom otvaranju škola i poduzeti sve moguće mjere da se sigurno otvore. Gubici koje će mladi ljudi pretrpjeti ako ne pohađaju školu možda se nikada neće nadoknaditi. Od gubitka učenja, mentalne nevolje, izloženosti nasilju i zlostavljanju, propuštenih obroka i cijepljenja u školi ili smanjenog razvoja socijalnih vještina, posljedice po djecu osjećat će se u njihovim akademskim postignućima i društvenom angažmanu, kao i tjelesnom i mentalnom zdravlju.

Gubici za roditelje i njegovatelje podjednako su veliki. Držanje djece kod kuće prisiljava roditelje širom svijeta da napuste posao, posebno u zemljama koje nemaju ili imaju ograničenu politiku porodičnog odsustva.

Također, pandemija COVID-19 je skrenula pažnju na globalno mentalno zdravlje mladih. Mentalno zdravlje je velika stvar - jednako važno kao i fizičko zdravlje. Kao posljedica pandemije djeci širom svijeta su preokrenuti životi, narušavajući utješne i poznate obrasce poput odlaska u školu i igranja na otvorenom. Zatvaranje je  lišilo adolescente društvenih i vršnjačkih veza koje su ključne u ovom dobu života. A djecu žrtve nasilja, zanemarivanja ili zlostavljanja u porodici, zatvaranje je zatočilo sa nasilnicima i bez podrške koju bi obično pronašli u školi, ili u njihovim širim porodicama i zajednicama. COVID-19 je prekinuo ili zaustavio usluge podrške mentalnom zdravlju u 93% zemalja širom svijeta.

Nažalost, previše djece i mladih ljudi ne traži pomoć zbog stigme i diskriminacije oko zlostavljanja i mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje takođe je nedovoljno financirano gotovo svugdje i vlade moraju učiniti više. Manje od 1% zdravstvenih budžeta u zemljama sa niskim prihodima ide za mentalno zdravlje.

Države se moraju posvetiti i adekvatno ulagati u rješavanje ovog pitanja, znatno proširiti usluge mentalnog zdravlja i podršku mladima u zajednicama i školama i nadograditi programe roditeljstva kako bi se osiguralo da djeca iz ugroženih porodica dobiju podršku i zaštitu.

Kao što Clover rječito potvrđuje, djeca i mladi nisu nemoćni. Moramo osigurati da svako dijete ima priliku dati svoj doprinos društvu i da nijedno dijete ne bude uskraćeno bez obzira na spol, rasu, etničku pripadnost ili vjeru. Potrebna nam je obnovljena posvećenost rješavanju nejednakosti i diskriminacije. Kako se kriza nastavlja, a ekonomski pad produbljuje, pred nama je još teških dana. Ekonomska oluja desetkuje vladine budžete i preokreće desetljeća razvoja i napretka. Ako ne uspijemo djelovati odlučno i brzo, učinci bi se mogli osjetiti generacijama.

Međunarodna zajednica mora podržati inkluzivni oporavak koji daje prednost ulaganjima za djecu i dječija prava. U širokom spektru pitanja, od sigurnosti na Internetu i privatnosti, učenja na daljinu do omogućavanja pristupa pitkoj vodi, privatni sektor mora učiniti više kako bi na inovativan način dosegao i zaštitio djecu. A građani moraju i dalje smatrati odgovornima one koji su na vlasti i suprotstaviti se diskriminaciji i nejednakosti.

Izvor: https://www.unicef.org/bih/pri%C4%8De/pet-prilika-za-djecu-koje-moramo-iskoristiti-odmah