Pošalji dokument na e-mail

Klima se mijenja – svi smo svjedoci. Ne možemo birati je li vjerujemo u klimatske promjene ili ne jer, već se događaju. Mogu li se te promjene zaustaviti, umanjiti? Što možemo učiniti kao pojedinci, kao društvo? Koji su nam sljedeći koraci?

            Navedena pitanja, kao i mnoga druga, postavljena su na konferenciji pri Svjetskoj meteorološkoj organizaciji pod nazivom  Regionalna konferencija regionalnih udruženja VI (Evropa).

            Konferencija, koja se održavala od 02. do 04. studenoga 2022. godine okupila je ministre iz 51. države, predstavnike hidrometeoroloških organizacija, ali i brojne predstavnike javnih i privatnih sektora s područja meteorologije i hidrologije. Ispred ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine konferenciji su pristupile ministrica Ankica Gudeljević, koja se svima prisutnima obratila online putem, te Martina Hrkać, šefica odsjeka za geologiju i meteorologiju. Čak 150 sudionika konferencije je, kroz tri dana, aktivno sudjelovalo u pronalasku riješenja problema, koji već odavno nije pojedinačni, nego globalni. Kao veoma značajan dio trodnevne konferencije bilo je predstavljanje Izvještaja o stanju klime u Evropi 2021. godine.

Evropa je dio svijeta koji se najbrže zagrijava; razina ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu je povećana za 260%; preko 125 milijuna djece je izložena ekstremno visokom UV zračenju; bioraznolikost se smanjila za jednu trećinu; 65% populacije se nalazi u području potencijalnih prirodnih katastrofa; ledenjaci se otapaju trostruko brže od očekivanog; suočavamo se s nedostatkom pitke vode uslijed kontaminacije povećanjem zagađenja; godišnje se, zbog vremenskih katastrofa na području Evrope, izgubi preko 2500 ljudskih života; povećana opasnost od izbijanja epidemija, pandemija; neuobičajen broj smrtnih slučajeva uzrokovan naglim vremenskim promjenama; materijalna šteta na godišnjoj raznini prelazi milijarde eura – dio je podataka objavljenih Izvještajem.

Sve posljedice klimatskih promjena s kojima smo se suočili i s kojima ćemo se tek suočiti je zajednički izazov. Izazov, a ponajviše problem, pred kojim nema pošteđenog komadića kugle zemaljske. Zbog toga je neophodan angažman svih nas, kako pojedinaca tako i država, da zajedničkim radom pokušamo svijet učiniti sigurnijim mjestom. Jasno je da klimatske promjene teško možemo zaustaviti. Ali sigurno možemo barem umanjiti posljedice i žrtve koje zasigurno dolaze zbog tih promjena. Ključ je u zajedništvu. Ključ je u tome da zaboravimo sve razlike koje nas dijele, sva neslaganja. Zajedničkim naporima možemo razumijeti promjene pred nama a upravo tad sve naše različitosti postaju naša prednost.

Razmjenom različitih stavova, ideja, dolazimo do inovativnih rješenja. Suradnja državnih, javnih i privatnih tijela postaje neizostavan faktor u borbi protiv svih vremenskih katastrofa. Pronalazak “zajedničkog jezika” između predstavnika vlasti, hidrometeoroloških zavoda, privatnog i javnog sektora je instrument za postizanje cilja. Uistinu težak zadatak, ali ostvariv – neki su od zaključaka konferencije.

Istaknuto je da, ako želimo svijet učiniti sigurnijim mjestom, mora se povećati suradnja s drugim državama, organizacijama, specijaliziranim zavodima, organizacijama civilnog društva, kako bismo pronašli način za povećanu razmjenu informacija. Direktna veza s ministarstvima, više sluha od strane vlasti jer bez sluha političkih sustava, na žalost, nećemo imati priliku za dopremanje pravovremene informacije. Meteorološke organizacije i zavodi, bez potpore i intenzivnog prožimanja s vlasti, neće moći samostalno dosegnuti uspjeh.

Živimo u svijetu gdje, ako želimo razumijeti pojedinačne potrebe, moramo povećati suradnju s društvom. Moramo promijeniti uobičajeni način rada i otvoriti se prema drugima kako bismo pružili valjanu informaciju. Dijeliti vlastita iskustva, slušati što drugi žele reći, povećati kvalitetu obrazovanja kako bismo proizveli kvalificiran kadar za ovako bitan posao. U svrhu povećanja otpornosti države na predstojeće izazove, svi mi – vlast, privatni i javni sektor, društvo, pojedinci – moramo raditi rame uz rame.

Nove (ne)prilike s kojima se suočavamo dovode do promjena uloga. Tako meteorološki i hidrometeorološki zavodi više nisu institucije koje prognoziraju vrijeme, već pokušavaju pružiti objašnjenje klimatskih promjena. Uloga zavoda postaje sve bitnija; meteorolozi više nisu samo znanstvenici već su uz to i komunikatori – posrednici između vlade, javnosti, privrednika. Da bi zavodi kvalitetno mogli obavljati svoj posao, na konferenciji se postavilo pitanje: kakvu osobu je nužno postaviti kao predstavnika neke države pred WMO, ECMWF-om i ostalim organizacijama? Odgovor je bio jednoglasan: predstavnik treba biti osoba koja razumije znanstvenu pozadinu problema s kojima se susreće, osoba koja je sposobna komunicirati s politikom i javnosti, osoba koja se usudi odraditi posao, koja zna predvoditi grupu ljudi, postaviti pravo pitanje, razumijeti društvo kojega je dio, osoba koja se kontinuirano znanstveno usavršava i ide u korak s vremenom.

Konferencija je otvorila brojna pitanja ali su se neupitno otvorila mnoga vrata za nove suradnje i partnerstva, znanstvena dostignuća, razmjene stavova i ideja. Jer, prva smo generacija koja osjeća posljedice klimatskih promjena, ali i posljednja generacija koja još uvijek može nešto učiniti po top pitanju.