Pošalji dokument na e-mail

OSNOVNA NAČELA SOCIJALNOG UKLjUČIVANjA DJECE

Organiziranje i metodološka orjentacija socijalnog uključivanja djece trebalo bi da se temelji na sljedećim opštim načelima:

Integracija - podrška porodici

Načelo prioritetne zaštite porodici proističe iz bazičnog značaja porodici za razvoj osobe i prava djeteta na porodični integritet. To načelo znači da se u zaštiti djeteta naglasak stavlja na potrebu porodici za socijalnom potporom i jačanjem njezinih funkcija. Zato je potrebno da se, na nivou lokalne zajednice i u okviru pojedinih službi i ustanova, razvijaju različiti oblici usluga i pomoći roditeljima u podizanju i odgoju djece. Dostupnost i kvaliteta tih usluga direktno utiču na mogućnosti prevencije i reintegracije porodici koje su ugrožene ili pokazuju poremećaje odnosa i funkcija.

Dobrobit djeteta

Dobrobit ili "najbolji interes" djeteta je ključno načelo modernih sistema dječije zaštite i neposredno određuje način reguliranja porodičnih odnosa i državne intervencije u porodični život. Rješavanje problema porodičnih poremećaja i disfunkcija zasniva se na procjenjivanju konkretnih potreba djeteta i uslova kojima se može obezbjediti njegov optimalni razvoj. Načelo diktira izbor rješenja koje najviše odgovaraju razvojnim potrebama djeteta. Planiranje postupaka zaštite treba da omogući da se dugoročno obezbijedi najbolji interes djeteta i reintegracija porodici.

Integralni - multidisciplinarni pristup

Pojava socijalne isključenosti je slojevita i raznovrsna, a njene posljedice mnogostruke i složene. Iz toga proistječu raznovrsne i međusobno uslovljene i povezane potrebe djeteta i porodici. Ispitivanje slučajeva socijalne isključenosti, procjena potreba, planiranje postupaka uključivanja i sam tretman stanja isključenosti moraju se zasnivati na integralnom pristupu.

To znači da:

• u zaštiti treba da budu zastupljeni svi relevantni aspekti ili sve potrebne stručne discipline;
• upoređivanje i sinteza saznanja treba da omogući sagledavanje potreba djeteta u njihovoj međuzavisnosti i nalaženje rješenja koje najpotpunije odgovara tim potrebama.

Multidisciplinarni pristup se obezbjeđuje u okviru određene službe - ustanove ili kroz organizirane oblike interinstitucionalne suradnje.

Socijalna mreža - interresorska saradnja

Jedno od najvažnijih načela koje definira modele zaštite djece jeste načelo sustavne i planske suradnje između svih ustanova, službi, tijela i organizacija koje imaju određene uloge u procesu društvene brige o djeci. To podrazumijeva izgrađivanje sistema komunikacije između učesnika koji bi trebalo da obezbijedi:

• rano otkrivanje i međusobno obavještavanje, tj. razmjenu podataka;
• zajedničko planiranje potrebnih aktivnosti;
• usklađivanje i prilagođavanje stručnih standarda specifičnim potrebama isključene djece;
• hitnost i efikasnost pojedinih zaštitnih - inkluzivnih intervencija.

Obvezujuća intervencija - obezbjeđenje prava

Intervencije obavezujućeg, odnosno represivnog karaktera, koje posežu za roditeljskim pravima, zadiru u porodični integritet ili na drugi način predstavljaju prinudu u odnosu na roditelje ili druge osobe odgovorne za isključenost-ugroženost djeteta, moraju se zasnivati na autoritetu vlasti tj. na odlukama nadležnih državnih tijela. Za sve članove porodici i njihova subjektivna prava mora biti obezbijeđena sudska zaštita.

Povjerljivost

Osnovni profesionalni standardi u ovoj oblasti treba da obezbijede povjerenje djeteta i njegove porodici i povjerljivost podataka do kojih se dolazi u radu pojedinih službi. Međutim, ovaj zahtjev ne može ići na štetu neophodnih informacija za one službe i tijela koja donose relevantne odluke u procesu zaštite - inkluzije djeteta. Obveze prijavljivanja i davanja potrebnih podataka o slučajevima ugroženosti djece imaju prednost nad čuvanjem profesionalne tajne.

Sudjelovanje djeteta - zaštita osobe djeteta

Jedan od glavnih ciljeva kojima se teži jeste sprječavanje sekundarne isključenosti djeteta. Zato se moraju stvarati organizacioni, prostorni, kadrovski i metodološki uvjeti da se potrebna ispitivanja djeteta obavljaju na način i u okolnostima koji su prilagođeni njegovu uzrastu i potrebama, i koji neće povrjeđivati njegovu osobu. Ali, u ovome se moraju uvažavati i druga, participativna prava djeteta koja nisu u suprotnosti s pravom na zaštitu – inkluziju, kao što su: pravo na informiranje, pravo na izražavanje sopstvenog mišljenja, pravo na privatnost... Dijete treba, sukladno njegovom uzrastu i sposobnostima, informirati o svim postupcima koji se poduzimaju u cilju zaštite njegovih prava i omogućiti mu da iznese svoje mišljenje o datoj situaciji i stav u odnosu na planirane postupke.