Pošalji dokument na e-mail

11. veljače obilježava se Međunarodni dan žena u znanosti.

Kroz čitavu povjest civiliziranog društva upravo su žene često bile one bez čijih ideja suvremeni svijet znanosti ne bi mogao postati ono što danas jeste, pa ni ljudski svijet kao takav.

Za njega su zaslužne sve one – od prve poznate znanstvenice u suvremenijem smislu tog pojma – egipatske liječnice Merit-Ptah – čije je djelovanje zabilježeno u spisima koji datiraju iz čak 2 700. godine prije nove ere,  preko Marie Gaetane Agnesi – prve renomirane matematičarke na Zapadu te autorice prvog matematičkog priručnika, pa sve do svima itekako dobro poznate Marie Curie – prve žene dobitnice Nobelove nagrade 1903. godine zahvaljujući doprinosima ostvarenim na polju fizike.

Ipak u skoro četiri milenijuma dugoj povjesti znanosti njihova imena, sem u uskom krugu povjesničara znanosti, rijetko se pominju.

Sve to vrijeme one su bile u sijenci i svojih muževa, očeva ili braće, a mnoge od njih zauvijek će ostati nepoznate.

Financijski ovisne, zatvorene u privatni prostor obitelji, žene će kroz historiju neuporedivo teže od muškaraca ostvarivati svoje pravo na obrazovanje, slobodan izbor zanimanja i uvijek će biti višestruko diskriminirane.

Tek odnedavno žene znanstvenice i inovatorke našle su svoje mjesto u leksikonima znanosti i antologijama koje se bave ulogom žena u historiji.

Najzaslužnije za „proboj“ žena u povjesti znanosti i civilizacije svakako su brojne feminističke aktivistkinje i teoretičarke (kao i one malobrojne znanstvenice koje su izašle van zaštićenih prostora svojih laboratorija i instituta).

Žene su imale svoj mali prostor u povjesti znanosti, ali i taj mali prostor trebalo je uvijek iznova osvajati, Na žalost izvjesno je da će tako biti i u budućnosti.

Bavljenje znanošću je za žene, mnogo više nego za muškarce, bilo i još uvek jeste uvjetovano njihovim društvenim položajem i kulturnim kontekstom.

Danas, iako nam se čini da živimo u društvu koje se bori za ostvarivanje potpune rodne ravnopravnosti, a u nekim zemljama kao da je to ostvarenje već skoro postignuto, još uvijek se vode kvaziznanstvene rasprave o biološkoj ne /podobnosti žena za bavljenje znanošću,

U Europi i SAD žene su ostvarile pravo na institucionalno obrazovanje tek u drugoj polovini 19. veka. Na Sorbonu, univerzitet u zemlji „bratstva, jednakosti i slobode“, mogle su da se upišu tek od 1868, dok su ih univerziteti u Americi primali od 1872. godine.

Usprkos svojim izvanrednim otkrićima, žene širom svijeta zastupljene su svega 30 posto uznanosti, prema podacima Ujedinjenih nacija (UN).

Samo tri posto Nobelovih nagrada za znanost ikada je dodijeljeno ženama, a samo 11 posto žena je na pozicijama viših istraživača koji vode projekte u Europi.

Razlozi za odsustvo žena u znanosti kroz historiju, a i danas, nalaze se, prije svega, u društvenom kontekstu koji određuje rodne uloge. Svakodnevne „poruke“ koje stižu iz obitelji, iz medija, uzori koji se nude u školama i na fakultetima, igračke koje kupujemo dječacima i djevojčicama, boje koje označavaju polnu pripadnost („roze za devojčice, plavo za dečake“), sve to samo naglašava i pojačava rodne razlike.

Prisjetimo se makar, uz njihov dan, samo nekih od briljantnih bh. znanstvenica:

Marija Kon (1894-1987) prva žena doktorica znanosti u Bosni i Hercegovini.

Vera Šnajder (1904-1947), prvi znanstveni rad iz oblasti matematike koji je objavio neko iz BiH, sudjelovala u osnivanju Filozofskog fakulteta u Sarajevu;

Smilja Mučibabić (1912-2006) titula doktorice bioloških znanosti na Univerzitetu u Cambridgeu. Jedna od osnivačica Prirdno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.

Zulejka Popović (1930-1991) pročelnica Katedre za pedijatriju Medicinskog fakulteta, Autorica preko 100 znanstvenih radova, osnivačica Službe za dječiju alergologiju i imunologiju.

Jela Grujić Vasić (1923-2009) dekanesa Farmaceutskog fakulteta 1982-1988. godine. Objavila 195 znanstvenih radova.

Herta Kuna (i922-2009) filologinja i historičarka, u svom dugogodišnjem znanstvenom radu opisala je korpus srednjevjekovne bosanske književnosti, kao i korpus franjevačke pismenosti.

Slavica Krneta (1927-2010) akademkinja, dala je veliki doprinos razvoju pravne znanosti u BiH.

Jelena Berberović (1938-2017) autorica brojnih radova iz gnoseologije, prodekanesa Filozofskog fakulteta.

Nada Ler-Sofronović (1941-20220) imala je vodeću ulogu u drugom talasu feminizma na području bivše Jugoslavije.

Gordana Muzaferija (1948-2008) jedna je od najznačajnijih ličnosti u bh. dramskoj i teatrološkoj znanosti.

Sva ova i mnoga druga imena vidljivo svjedoče iskustvo zaborava. Ili barem iskustvo nedovoljnog priznavanja “ženskog" znanstveno – istarživačkog rada.

Dakle, u znanstvenom i akademskom prostoru, borba još uvijek nije završena.

Svim znanstvenicama, ženama koje rade u znanosti sretan njihov dan!