Pošalji dokument na e-mail

Povećanje ugljičnog dioksida u atmosferi uzrokuje ulaganje više energije i resursa stabala u razvoj korijenskog sustava ispod zemlje.

Povećanjem dodatnog ugljika ispod zemlje važan je i često zanemaren način na koji će prirodni svijet odgovoriti na postojeće i buduće emisije stakleničkih plinova.

U novom istraživanju koja su vodili Sveučilište u Birminghamu u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sveučilište u Bergenu u Norveškoj, istraživači su pokazali da atmosferski CO₂ upumpavan u zrelu šumu, na razinama koje se predviđene kao norma do 2050. godine, uzrokuje povećani razvoj sustava korijenja stabala.

Istraživanje, objavljeno u Science of the Total Environment, provedeno je u Free-Air CO₂ Enrichment (FACE – metoda povećavanja koncentracije CO₂ u određenim područjima u svrhe znanstvenog istraživanja), kojim upravlja Birminghamski institut za istraživanje šuma (BIFoR). Ono nadopunjuje ranija istraživanja koja pokazuju da će ista stabla povećati brzinu procesa fotosinteze do trećine u uvjetima povećane razine CO₂.

BIFoR FACE je 'znanstveno-fantastična' šuma koja predstavlja jednu trećinu najvećeg svjetskog eksperimenta koji istražuje utjecaj globalnih promjena na prirodu. Sa sestrinskim objektima u blizini Sydneya u Australiji i Manausa u Amazoniji tvori divovski ekološki djelokrug. U svaki od ovih objekata uvodi se dodatni CO₂, čime se zrak dovodi do onoga što je predviđena globalna norma do 2050. godine.

Kroz istraživanje znanstvenici su sakupljali tisuće prikaza minijaturnih korijenskih sustava u vremenu od dvije godine, koji u početku istraživanja nisu bili veći od milimetra. Svi ti prikazi omogućili su razvoj matematičkih modela predviđanja razvoja, rasta i odumiranja sustava korijenja hrastove šume.

Analiza prikupljenih podataka dovela je do iznenađujućih rezultata – što je tlo zasićenije ugljičnim dioksidom, stabla će razvijati gušće, duže i deblje korijenje.

Profesor Iain Johnston, koji je vodio studiju iz Birminghama, a zatim iz Bergena, objasnio je: "Očito je teško vidjeti  procese koji se odvijaju ispod zemlje. Ali kombinacija inovativnog inženjeringa i pažljivog terenskog i laboratorijskog rada našeg tima, pomogla nam je domoći se  podataka koji su osvijetlili ovo ponašanje – i povećati sigurnost u ova otkrića."

Matematičko modeliranje i analiza podataka sa slika  provedena na BIFoR-u i na Sveučilištu u Bergenu, zaključila je da se sve više i duže korijenje pojavljuje ispod drveća koje raste u atmosferi s visokim udjelom ugljičnog dioksida.

Rezultati podupiru druge dokaze da stabla pružaju i mogu nastaviti pružati ograničenu zaštitu od povećanja ugljičnog dioksida uzrokovanog fosilnim gorivima, a time i klimatskih promjena, apsorbirajući i skladišteći ugljik. Na žalost, uništavanje šumskog pokrova nas može koštati takve vrste zaštite.

Znanstvenica Angeliki Kourmouli je objasnila: "Tlo obično uzimamo zdravo za gotovo, ali ono čini ključan dio mnogih ekosustava i igra značajnu ulogu u skladištenju ugljika. Razumijevanje onoga što se događa ispod zemlje kada je šuma izložena povećanju koncentracija CO₂, kao i dodatan učinak klimatskih promjena poput ekstremnih vremenskih uvjeta, daju nam stvarno važne uvide u ono što možemo očekivati ​​u budućnosti."

Profesor Rob MacKenzie, osnivač BIFoR-a, dodao je: "Sada imamo čvrste dokaze da se dodatni ugljik djelomično koristi kako bi se drveću pomoglo u istraživanju svijeta bogatog hranjivim tvarima ispod sebe. U iskušenju sam reći da je će korijenov sustav napredovati u  uvjetima povećane emisije stakleničkih plinova te imati duži životni vijek, ali trebat će više godina pažljivog promatranja kako bismo bili sigurni da je to doista tako."

Izvor : https://www.sciencedaily.com/releases/2022/09/220922103220.htm