Mit #1

„Čuo/Čula sam za mladića koji je nestao preko noći, a ujutro je pronađen bez bubrega namijenjenog prodaji na crnom tržištu.“
Stvarnost:
Takav slučaj nikada nije zabilježen. Ilegalna trgovina organima je zabranjena, a zbog složenosti transplantacijskog postupka ovakav scenarij je praktično nemoguć. Medicinski kriteriji, stručni timovi i suvremena tehnologija onemogućuju tajnost takvih postupaka.

Mit #2

„Bogati i poznati imaju prednost na listama čekanja za transplantaciju.“
Stvarnost:
Društveni status i imovinsko stanje ne utječu na redoslijed na listi čekanja. Odluka se temelji isključivo na medicinskim kriterijima: kompatibilnosti tkiva, krvnoj grupi, hitnosti, težini bolesti i duljini čekanja.

Mit #3

„Hoće li liječnici spasiti moj život ako znaju da sam donor?“
Stvarnost:
Da. Spašavanje života je uvijek prioritet. Transplantacijski timovi su odvojeni od timova za liječenje i uključuju se tek nakon medicinski potvrđene smrti i pristanka obitelji.

Mit #4

„Moja religija ne dopušta doniranje organa.“
Stvarnost:
Sve velike svjetske religije podržavaju donaciju organa kao čin humanosti i solidarnosti.

Mit #5

„Moja obitelj će imati troškove ako doniram organe.“
Stvarnost:
Obitelj donora ne snosi nikakve troškove.

Mit #6

„Može li obitelj primatelja kontaktirati moju obitelj?“
Stvarnost:
Identitet donora je zaštićen i informacije se mogu prenijeti samo uz izričit pristanak obitelji donora.