Donorstvo

Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine aktivno podržava razvoj donorske mreže u zemlji. U saradnji s Donorskom mrežom Bosne i Hercegovine, Ministarstvo organizuje konferencije i kampanje za podizanje svijesti o značaju donorstva, s ciljem edukacije javnosti, razbijanja predrasuda i mitova te motivisanja građana da donorstvu pristupe informisano i odgovorno.

Takođe, Ministarstvo pruža podršku izdavanju i distribuciji donorskih kartica, kao i organizovanju edukativnih i promotivnih događaja. Posebno značajna je aktivna uloga Ministarstva u procesu približavanja Bosne i Hercegovine međunarodnoj mreži za razmjenu organa Eurotransplant, što bi dugoročno doprinijelo povećanju broja transplantacija i spašavanju života pacijenata širom zemlje.

Često postavljana pitanja

Šta je donacija organa?

Donacija organa je dobrovoljno darivanje organa nakon smrti osobama čiji život ovisi o transplantaciji.

Kako se utvrđuje da je osoba zaista umrla?

Organi i tkiva se mogu uzeti isključivo od preminule osobe. Smrt utvrđuje nezavisni tim ljekara, koji nije povezan s transplantacijskim timom. U većini slučajeva riječ je o moždanoj smrti, najčešće kao posljedici teške povrede glave ili moždanog krvarenja.

Koji organi i tkiva se mogu presađivati?

Bubrezi, srce, jetra, pluća, gušterača, tanko crijevo, rožnjače, srčani zalisci, kosti, tetive i koža. Reproduktivni organi i tkiva se ne presađuju.

Da li će ljekari zanemariti spašavanje života ako znaju da je osoba potencijalni davalac?

Ne. Spašavanje života je uvijek apsolutni prioritet. Donacija organa se razmatra isključivo nakon smrti pacijenta.

Ko dobija darovane organe?

Organ dobija pacijent s liste čekanja kod kojeg je utvrđena najbolja tkivna podudarnost, uz prioritet hitnih slučajeva.

Da li je moguća donacija za života?

Da, ako se time ne ugrožava zdravlje davaoca. Najčešće se daruje bubreg. U BiH zakon dozvoljava darivanje za života isključivo članovima porodice.

Da li se davalac testira na zarazne bolesti?

Da. Krv se testira na HIV, hepatitis i druge zarazne bolesti.

Može li davalac biti mlađi od 16 godina?

Da, uz prethodno izraženu volju i saglasnost roditelja ili staratelja.

Može li osoba s narušenim zdravljem biti davalac?

Da, osim u slučaju donacije za života. Odluku donosi ljekar na osnovu medicinske dokumentacije.

Mogu li starije osobe biti davaoci?

Da. Kod rožnjače i nekih tkiva godine nisu ograničenje; kod organa presudno je zdravstveno stanje, a ne dob.

Da li se religija protivi donaciji organa?

Ne. Sve velike svjetske religije podržavaju donaciju organa.

Može li se darovati samo jedan organ ili tkivo?

Da. Donor može sam odabrati koje organe ili tkiva želi darovati.

Može li davalac odlučiti ko će dobiti organe?

Ne. Donacija ne može biti uvjetovana izborom primaoca.

Da li donacija odgađa sahranu?

Ne. Cijeli postupak se završava u kratkom roku (obično do 12 sati).

Da li se organi koriste za istraživanja?

Ne bez posebne dozvole. Donacija tijela za naučna istraživanja regulisana je posebnim zakonima.

Da li porodica zna identitet primaoca?

Ne, osim ako obje strane izričito ne zatraže razmjenu informacija.

Može li se odluka o donaciji promijeniti?

Da. Odluka se može povući u bilo kojem trenutku.

Kako postati davalac organa?

Potpisati donorsku karticu, obavijestiti porodicu i nositi karticu uz sebe. Najvažnije je da vaša odluka bude poznata vašim najbližima.

Mitovi o doniranju organa

Mit #1

„Čuo/la sam za mladića koji je nestao tokom noći, a ujutro je pronađen bez bubrega, izvađenih radi prodaje na crnom tržištu.“
Stvarnost:
Ovakav slučaj nikada nije zabilježen. Ilegalna trgovina organima je zakonom zabranjena, a zbog izuzetne složenosti transplantacijskog postupka ovakav scenario je praktično nemoguć. Utvrđivanje podudarnosti tkiva davaoca i primaoca, angažman visokoobrazovanog medicinskog osoblja te upotreba savremene medicinske tehnologije čine tajnost takvog postupka nemogućom.

Mit #2

„Bogati ljudi i poznate ličnosti imaju prednost na listama čekanja za transplantaciju.“
Stvarnost:
Materijalni status i društveni položaj ne utiču na redoslijed na listi čekanja. Prvenstvo se određuje isključivo na osnovu medicinskih kriterija: podudarnosti tkiva, krvne grupe, dužine čekanja, težine bolesti i hitnosti stanja. Faktori poput rase, spola, starosti, prihoda ili društvenog statusa se ne uzimaju u obzir.

Mit #3

„Ako bolnica zna da želim donirati organe, hoće li ljekari i dalje pokušati spasiti moj život?“
Stvarnost:
Da. Timovi za liječenje pacijenata potpuno su odvojeni od transplantacijskih timova. Spašavanje života je uvijek apsolutni prioritet. Transplantacijski timovi se obavještavaju tek nakon što su svi pokušaji spašavanja života iscrpljeni, kada se medicinski utvrdi smrt i kada porodica da saglasnost za doniranje organa.

Mit #4

„Moja religija ne podržava doniranje organa.“
Stvarnost:
Sve velike svjetske religije podržavaju donaciju organa i smatraju je činom humanosti, solidarnosti i ličnog moralnog izbora.

Mit #5

„Ne želim da moja porodica snosi troškove ako doniram organe.“
Stvarnost:
Porodica donora ne snosi nikakve finansijske troškove u vezi sa doniranjem organa.

Mit #6

„Može li primatelj ili njegova porodica kasnije kontaktirati ili opterećivati moju porodicu?“
Stvarnost:
Identitet donora ostaje zaštićen. Informacije o donoru mogu se prenijeti primaocu samo ako to izričito želi porodica donora.