Vijesti

 

SVE VIJESTI


SEKTORI

KATEGORIJE

PREPOZNAVANJE SOCIJALNO ISKLJUČENE DJECE

15.12.2021

Pošalji dokument na e-mail

E-mail pošiljaoca (*):
E-mail primaoca (*):
Komentar:

Istraživanja o pojavi socijalne isključenosti djece i društvenoj reakciji na ovu pojavu, kao i neposredna iskustva stručnjaka koji rade sa djecom, jasno ukazuju na određene probleme i nedostatke prakse koji umanjuju efikasnost nadležnih službi i negativno utiču na kvalitet njihovih intervencija. To su, prije svega, nedovoljna znanja o pojavi socijalne isključenosti, odsustvo specifičnih metodoloških modela, te slaba povezanost i saradnja pojedinih sistema, ustanova i organizacija, koji imaju ulogu i odgovornost društvene brige o djeci u Bosni i Hercegovini.

 

Ovaj rad u funciji je praktične potrebe društva sa ciljem da se pojava socijalne isključenosti djece u Bosni i Hercegovini dodatno aktuelizira i da se teorijski razmotri u osnovnim aspektima i time potaknu konkretnije aktivnosti na polju iznalaženja sistemskog odgovora na sveprisutne i vrlo složene pojavne oblike socijalne isključenosti djece. Rad je usmjeren prema strukturama socijalne zaštite, obrazovanja i zdravstva, sa ambicijom da stručnjacima iz ovih oblasti pruži dodatne informacije o pojavi socijalne isključenosti djece, da ih uputi ih na sistemsku saradnju, te da im olakša prepoznavanje socijalno isključene djece.

 

Jedno od osnovnih prava djeteta je pravo na život i razvoj, pravo na sretno djetinjstvo. Svi oblici zloupotreba, nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece, kojima se ugrožavaju ili narušavaju fizički i lični integritet djeteta i onemogućava optimalni razvoj, predstavljaju povrede tog osnovnog prava. Zaštita prava podrazumijeva, prije svega, raznovrsne društvene aktivnosti usmjerene na sprječavanje ovih pojava, kao i organizovanje i neposredno provođenje zaštitnih intervencija u konkretnim slučajevima socijalne isključenosti djece.

 

Socijalna isključenost djece je pojava na koju utiču složeni spletovi uslovljavajućih faktora. Ona je fenomenološki raznovrsna i proizvodi kompleksne posljedice, što zahtijeva višestruku i visokodiferenciranu društvenu reakciju. Sistem zaštitnih intervencija bi trebalo da obuhvati različite nivoe prevencije, zatim otkrivanje (prepoznavanje) i ispitivanje slučajeva socijalne isključenosti, te poduzimanje adekvatnih mjera za njeno prevladavanje i uključivanje djeteta u društvene tokove u skladu sa njegovim potrebama. U tom smislu, uključivanje djeteta bazirano je na aktivnostima više institucionalnih sistema: obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite i dr.

 

Obim, domašaj i način djelovanja pojedinih sistema i službi, razlikuju se u pogledu nivoa i sadržaja zaštite. Tako su uloge obrazovnog i zdravstvenog sistema najveće u oblasti primarne prevencije, a uloga sistema socijalne zaštite izraženija je na planu posebne ili sekundarne prevencije, te u dijelu zaštitnih (kurativnih) intervencija u konkretnim slučajevima socijalne isključenosti. Centri za socijalni rad su službe koje imaju ključnu ulogu u težim slučajevima socijalne isključenosti djece. Ta uloga zasnovana je na njihovim značajnim funkcijama u socijalnoj zaštiti porodice i djece, ali i na njihovim zakonskim nadležnostima u zaštiti prava maloljetnika. U tom smislu, oni treba da budu inicijatori i koordinatori cjelokupnog procesa zaštite djece. Taj proces uključuje aktivnosti više različitih stručnih institucija (zdravstvenih, socijalnih, obrazovnih), kao i nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

 

Raspodjela uloga svih učesnika u zaštiti treba da stvori pouzdanu osnovu za prikupljanje i procjenu podataka, da omogući efikasno smanjenje socijalne isključenosti i da obezbijedi adekvatnu uključenost za dijete. Polazeći od glavnog cilja – obezbjeđenja dobrobiti djeteta, ove uloge treba da budu povezane u cjeloviti proces stručnog prepoznavanja, istraživanja, odlučivanja i realizacije zaštitnih intervencija.